Po mnogo čemu je zanimljiv i originalan Milan Vujatović. Promijenio je u životu nekoliko adresa. Prva mu je bila Jablanica kod Gradiške, potom Zenica i danas naselje Kruškik. Rođen je u Jablanici, na obroncima Prosare.

Većinu radnog vijeka proveo je u Zenici, a penzionerske dane bezbrižno troši u gradiškom naselju Kruškik. Milan vodi zanimljivu statistiku, sve primijećuje i bilježi. Evo šta je jutros zabilježio.

- Dok sam u autu čekao ženu, jer je bila kod doktora, bilježio sam razne podatke. Vidio sam jednu ženu na „poniju“, što je prava rijetkost, četiri trudnice u poodmakloj trudnoći, što je ohrabrujuća činjenica i dvije starije žene u suknjama. Sad se moda izmiješala, pa žene mahom nose farmerice, helanke ili štokakve trenerke - kaže Milan.

Zanimljiva je i statistika Jablanice, sela koje graniči sa kozarskodubičkom opštinom.

- U Jablanici je najzastupljenija jabuka, voćarstvo je intenzivno. U mom zaseoku ima trideset domaćinstava, a u svih šest zaselaka ima 160 kuća. Imam i tačan broj udovica i raspuštenica i to ne samo u Jablanici. Tu statistiku vodim u posebnoj svesci i u posebnoj koloni - objašnjava Milan.

Enigmatika je Milanova velika ljubav. Počeo je ispunjavati ukrštene riječi prije 52 godine u Zenici. I to na poslu, jer su mu uslovi rada bili takvi da je mogao riješiti po desetak skandinavki za radno vrijeme.

- Do sada sam riješio pun kamion FAP ukrštenica i rebusa. Milion puta sam upisao pojmove ananas, banana, Aćim, Kolorado, Po, tak, ke, Misisipi... Rješavam i rebuse, premetaljke, razne kvizove. Nema dana da uz čašicu klekovače ne naprežem vijuge uz enigmatiku - priznaje Milan Vujatović.

Milan je aktivan i na društvenim  mrežama. Član je grupe za traženje kolega iz bivše JNA. Tako je pronašao cjelokupno odjeljenje.

- Ovog ljeta dolazio mi je drugar iz Celja. Razmijenio sam posjetu sa klasićem iz Subotice, jedan je u Americi, jedan u Gostivaru, ima ih i u Obrenovcu, Sremkim Karlovcima. Samo jednog nisam pronašao, ne znam da li je živ, ali saznaću - kao da raportira Milan.

U dvorištu nema čega nema. U zemljanom loncu kuva sarmu, grah ili kiseli kupus. Pripremajući drva za zimu u jednom panju prepoznao je skulpturu svinje, a iza kuće u bašti uzgaja džinovsku tikvu ili misiraču. Kaže da će je izložiti na vašaru za Malu Gospojinu.

Priznaje da mu je najdraža obaveza da unučad spremi i odveze do škole. I na kraju, ovaj nadaleko poznati brkajlija kaže da mu je najdraža titula „fočanski zet“. Sa suprugom Stojankom uživa u penziji, a izrodili su troje djece od kojih za sada imaju četvero unučadi. Majstor je za izvornu pjesmu, a omiljeni stihovi su mu: Ide Milan oko Jablanice i pozdravlja redom udovice!

B. Grgić